četvrtak, 06.12.2007.

CRVENE RUŽE

Odlazeći na bakin grob Sanja je nešto doživjela nešto neobićno,čudno i gotovo nadnaravno.Tada je odlučila da istraži tajnu groba u kojem leži nepoznata djevojka i doznala je nešto što joj je zauvijek promijeniolo život.....

Život je prepun čudesnih, nevjerovatnih priča.Ako imate vremena ispričat ću vam jednu od njih.......Smrt moje bake nije me samo navela da se sa mamom doselim u njeno rodno mjesto,nego me ponukla da prvi put kročim na groblje.Često sam satima sjedila uz bakin grob, lutala u mislima i neumorno kopala po prošlosti.Prisjećala sam se bak, njene dobrote,njene blagosti i nježnosti premda je bilo malo premalo naših suseta.Da sam barem mogla više vremena provoditi s njom, da sam je barem bolje upoznala.Ali sudbina je očito drukčije htjela.
Saeda sam samo mogla lutati stazama prošlosti i često se događalo da satima ostanem sa njima.Tako je bilo tog dana.Po ko zna koji put koračala sam tim stazama sjećanja i susretala se sa bakom, ali ovaj susret je bio drugačiji.

BAKINA PORUKA
Doživjela sam nešto neobično,gotovo nadnaravno.Jasno sam vidjela baku kako pokazuje prema jednom grobu na kojem je bio čudesno lijep buket crvenih ruža.Nisam mogla odoljeti a da ne pogledam komu je namjenjen.
Približila sam se sasvim tiho,više sebi u bradu izgovorih ime INES.Čudno ali prezimena nije bilo.Zadrhtala sam kad sam ispred mene ugledala uklesane brojke 1989-2004.Nepoznata djevojka je rođena iste godine kada i ja i imala je samo 15 godina kad je umrla.Pitala sam se zašto smrt je tako brzo došla po nju?Odlučila sam doznati odgovor jer sam osjetila neku čudnu povezanost sa djevojkom koju je tako mladu prekrila vječnost.

ZID ŠUTNJE
Počela sam se raspitivati među svojim vršnjacima da li znaju nešto o Ines no naletjela sam na neprobojni zid šutnje.Svi su me nekako gledali čudno i okretali glavu.Odgovora nije bilo ali nisam odustajala.Mislila sam da bi stariji nešto mogli znati no od njih sam dobivala još čudnije odgovore:»Nikada nismo čuli za tu djevojku»Pametnije je da ostaviš mrtve da počivaju na miru i da ostavimo prošlost iza sebe.Možda su imali pravo ali svaki put kada bih htjela odustati pred očima mi se pojavio bakin lik i njen stari naborani prst koji je pokazivao na desni grob.Mjeseci su prošli a ja nisam ništa znala o njoj.Činilo se kao da nikada nije živjela.Naposlijetku se jednoga dana upornost isplatila, shvatila sam da ću odgovor naći na mjestu gdje sam doznala za Ines.Zaputila sam se tamo i veoma brzo pronašla grob.Nije bilo teško jer je na njemu bio još veći buket crvenih ruža koje su bile tako crvene da se ćinilo da su latice oblivene krvlju.Nisam dugo čekala a ispred mene se stvrio lijep maldić koji je u rukama držao veliki buket crvenih ruža.

«INES JESI LI TO TI?»
imao je dužu plavu kosu i tople smeđe oči, a bio je odjeven u srnu majicu i traperice.Dugo me je gledao sa zaprepaštenjem i čuđenje.Izgledao je kao da je vidjeo duha.A onda sasvim jasno izgovorio «Ines jesi li to ti?» «Ines, moja Ines» Mislila sam da se dečko obraća djevojci u grobu.Nisam znala što bi rekla, glas mi je zastao u grlu ali ipak sam uspjela da kažem «Ćao ko si ti?».Jednostavno u tom trenu nisam mogla smisliti ništa pametnije.On me i dalje začuđeno gledao i nastavio govoriti ne osvrćući se na moje pitanje «Ines da li je ovo istina da li si to stvarno ti?»Nisi mrtva!Pa to sam ja tvoj Alen. Sada sam već pomislila da me pravi ludom, rekla sam pomalo suzdržano «Ha ha dobra šala» Ja sam Sanja a sada sam vidjela da se ti zoveš Alen. Ali mi i dalje nije jasno šta pokušavaš.....Ne mogu vjerovati takva sličnost!!A onda kao da ga je obasjala neka unutrašnja svjetlost podigao je glavu prema nebu i sa osmjehom nastavijo «Pronašao sam je ili je ona pronašla mene no nije bitno !!!»Sada je ovdje!!! Tek sam tada shvatila da to nije nikakva šala,nego nešto mnogo ozbiljnije.I bila sam upravu o Bože kako sam bila iu pravu....

OTKRIVENA TAJNA
Ines je moja sestra blizanka!Tu šokantnu istinu rekla mi je mama ,istinu koja je do temelja uzdrmala moj svijet!!!Sve ove godine krili su to od nas!Razloga je bilo mnogo najveći je mučan razvod mojih roditelja !Svi su mi ti razlozi bili glupi i besmisleni.Kako su me mogli odvojiti od moje sestre sa kojom sam zajedno rasla u maminom trbuhu a kojom su me vezale nevidljive niti.Zar new shvaćaju da su me zauvijek odvojili od osobe koja mi je trebala biti najbliža na svijetu!I kako su od mene mogli skrivati da negdje daleko živi moja druga polvica!Moje drugo ja koje je zauvijek nestalo!Ni sve suze ovoga svijeta ne bi bile dovoljne da isplaćem svoju preveliku tugu.Toga sam dana utjehu pronašla u Alenu.Bio mi je rame za plakanje.
Pričao mi je satima o njoj o njezinu životu,njihovoj ljubavi.O tome što je voljela što ju je rastuživalo, koja ju je muzika tjerala da zaplače što je pjevušila pod tušem.....Željno sam gutala svaku njegovu reč.Čeznula sam za tim da doznam što više.Ines i Alen su se silno voljeli bili su savršen par,ali smrt ih je rastavila.Njena smrt je došla iznenada, neočekivano.Zadrhtala sam od šoka.

POSLJEDNJE PISMO
Nitko nije zao zašto.Alen mi je ispričao da je često tonula u depresiju,bila bezvoljna a da ni sama nije znala odgonetnuti zašto se tako osjeća.Toga dana je popila preveliku dozu tableta,za Alena je život stao!Ostavila mu je svoje posljednje pismo kojega se sjeća napamet,sada ga i ja znam Bilo je kratko i potresno :»Otišla sam svojom voljom ali te nisam napustila.Doznala sam da negdje na svijetu imam svoju sestru blizanku .Alene pronađi je jer će te jedino ona znati voljeti kao što te volim ja..
Ne tuguj i ne plači raduj se životu umjesto mene.Puno te voli samo tvoja Ines.
Nije to bilo samo njeno poslijednje pismo bila je to i njena posljednja želja..Dugo sam razmišljala o svemu i shvatila da je Ines imala pravo.Dani su prolazili a ja sam počela osjećati da sam se zaljubila u Alena.Zavoljela sam njegove plave uvoke njegove tople očiu čijim se dubinama krla nepobojna tuga.I napokon sam skupila hrabrosti i priznala mu šta osjećamprema njemu.Neko vrijeme me je samo gledao i šutio a onda me je čvrstom muškom rukom zagrlio i rekao :»Voli me kao što me j ona voljela»»Hoću zauvijek ću te voljeti» prošaptala sam i sigurno se smjstila u njegovom naručju.

Od toga dana ne kročim više sama stazama prošlosti i ne susrećem na njima samo baku,nego i svoju sestru.Koja je nastavila živjeti u meni....

srijeda, 05.12.2007.

Pozdravi........

Oj pipl!!!!Evo,kao i obično ja nemam inspiracije za pisanje posta,pa cu...pozdravljat...Pozdrav Letvi koja svako jebenojutro ide samnom u školu,Lari koja mora piti tabletezbog...(brzo ozdravi),Anamariji koja nikako da mi donese CD,Đeji koja me stalno pita je li njezina vježbenica iz fizike kod mene(nije),Vjeri,Maloj Ani koja je u subotu imala rođendan,Đinu koja je...."luda",...Sve dečke i cure koje poznajem,..............

petak, 23.11.2007.

NASLOV

Bok ljudovi!!!!!Upravo sam upalila komp i odlućila napisati novi post...Sigurno se pitate šta mi se desilo??Pa eto...dosada...Cjeli dan ležim i gledam TV.Sama sam doma pa uživam...Maloprije sam pojela kočkoladu(čokoladu) ,...Idem ja sad jer nisam inspirirana za pisanje postova,...Ćaos!!!

utorak, 20.11.2007.

MOJA ACEBEDA

ANČY-nadimak koj sam dobila u 5. razredu
BRAZIL-država koju bi voljela posjetit
CRTANJE-moj način zaustavljanja vremena
DEČKI-uh,uh...kako ih volim....
EASY-samo polako
FRENDOVI-oni su mi sve,poZz svima
GLUPIRANJE-to je moje područje,ja i frendovi uvijek radimo neke gluposti
HRVATSKA-našazemljica
INDIJA-najzanimljivija zamlja,...
JAGODE-volim ih papati
KOŠ-s frendovima volim nabijati loptu u koš
LOVE-bez nje bi bilo nemoguče
MOBITEL-ne mogu bez njega iako me živcira kad nemam para,...
NADA-nikad ne prestajem vjerovati u bojle
OSMJEH-najljepši dar koji ništa ne košta
PRINC NA BIJELOM KONJU-..........???????
RODITELJI-moram i njih spomenuti,ipak mi oni daju lovu...
SREDNJA ŠKOLA-jedva čekam da tamo dođem
TV-nemogu se odljepit od njega...
UČITELJI-joj.....mrzim ih...
VJETAR-simbol vječnog kretanja i povezanosti svega
ZAGRLJAJ-univerzalan pozdrav za prave prijatelje

ponedjeljak, 19.11.2007.

AH...TI STARCI...

ŠTO MISLIŠ...?
Zašto te roditelji puštaju vani samo do devet sati?Moraš li se do tada pojavit doma jer misle da kasnije NIJE SIGURNO??Ali baš kada ti odeš,počne se događati ono najljepše,najčudesnije...Toliko si ljuta na starce kada dođeš doma,da bi im naj radije,zabila jastuk u glavu?!A onda,kada počnu sa svojim pitanjima,"Gdje si bila?!,Što si radila??Zašto si nas molila da ostaneš kad smo već sto puta rekli NE??!..." pukne ti film,odeš u svoju sobu i zalupiš vratima najjače što možeš.Ostaneš u svojoj sobi dok se situacija malo ne smiri a zatim odeš po odgovore na pitanja koja su te "mučila" dok si plakala u svojoj sobi razmišljajući kako tvoje frendice imaju super starce.Kada postaviš neko pitanje mama ti odmah počne govoriti kako je ona s petnaest godina smjela biti vani do devet i tupiti kako si još premlada da bi ostajala duže vani??!Ti se ponovno rasplačeš i odlaziš u sobu ponavljajuči prijašnji postupak i ne izlazeči van do jutra.A onda kada se ujutro probudiš ispričavaš sa starcima zbog jučerašnjeg ponašanja i "obečaješ" da ćeš se popraviti...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.